Dozvola za upotrebu Vaše e mail adrese za slanje obaveštenja o novim komentarima i odgovorima na postojeće u okviru ovog teksta i ovu dozvolu u bilo kom trenutku možete povući. Takođe, Vaši podaci neće biti ustupani trećim licima.
Uvjetno rečeno teravada ("govor starih") je najstarija od živućih škola, tj. to je tradicija koja relativno rano izolirala i izdvojila te doktrinarno zatvorila pred daljnjim utjecajima i promjenama temeljnog kanona. Nastala je u razdoblju od II. st. pr. Kr. do I. st. Dok su druge tradicije nastavile širiti korpus kanonskih tekstova ona prihvaća jedino Tripitaku dok su svi drugi tekstovi smatrani apokrifnima. U tradiciji i danas u velikoj mjeri vlada stav i stalni osjećaj osjetljivosti i ugroženosti doktrine te potrebe za njenim čistim ortodoksnim očuvanjem pred prijetnjama, a u to su se ime često kroz povijest provodile reforme u svrhu jačanja ortodoksije i vraćanja izvorima pri čemu su presudnu ulogu igrale promjene na političkoj sceni i podrške vladara raznim frakcijama.
Zen je nemoguće razumjeti bez poznavanja osnova budističkog učenja. Za budizam, ovaj je svijet iluzija predstavljen Marom, božanstvom neobične ljepote i privlačnosti, koje ima moć zaslijepiti čovjeka svojim sjajem, ali taj sjaj i ljepota nisu stvarni, već su dio svijeta iluzije. Mara je sinonim naše vlastite vizije stvarnosti koja je više rezultat naših želja i htijenja, onog kako bismo mi htjeli da jest, nego onog što stvarno jest.
Mit: peti kineski patrijarh (pri čemu je Bodidarma prvi) je pozvao svoje glavne učenike da bi ispitao njihovo razumijevanje budizma i razinu ostvarenja kako bi odabrao nasljednika. Onaj koji je formalno medu njima bio favorit na kraju to nije postao, već neočekivano i iznenadno ne-intelektualni kuhar. Od njega dalje potječe tradicija iznenadnog, antiautoritarnog zena. Nakon toga favorizirani učenik na sjeveru stvara svoju školu dok pravi patrijarh na jugu prenosi pravu bit budizma. Stvarost: nema nikakvih indicija da je ikakva prednost dana Hui Nengu (šestom patrijarhu, "kuharu") niti da opisani događaj ima ikakvog povijesnog uporišta. Prema povijesnim izvorima "favorit" je bio popularnija i poštovanija ličnost tadašnjeg budizma, no upravo zbog tog socijalno prominentnog položaja kada je došlo do političkih promjena i progona budizma struja koja je bila visoko vidljiva je stradala.
Ako odrastao čovek ima isti cilj — on je bolestan; ukoliko ga ne pokreće samo Professionalšshed nego i cilj sadržan njegovom sveukupnom strukturom, čovek oseća razliku između onoga što jeste i onog što bi trebalo da bude; treba se ovde ne upotrebljava u moralnom značenju zapovesti, već u smislu imanentnih evolutivnih ciljeva sadržanih u hromozomima iz kojih se čovek razvija, baš kao što su njegova buduća fizička građa, boja njegovih očiju itd. već »prisutne« u hromozomima.
Uprkos antisholasticizmu zena, na njega je uticao veći broj sutri: tradicija tvrdi da je Bodidarma svojim učenicima dao Lankavatara sutru, da su prađnjaparamite često bile korišćene, a da se »Vimalaktrtijevo ćutanje« iz sutre koja nosi njegovo ime zove »čisti zen«.[two]
Teško je objasniti njegovo povlačenje pred islamom, kada su hinduizam i đainizam nastavili da postoje. Pa, ipak, na isti način na koji je budizam pretrpeo jaki uticaj hinduizma, tako će hinduizam asimilirati veliki broj budističkih ideja i vežbi.[thirteen]
Pre svega, moramo imati u vidu da se oznake svesno i nesvesno upotrebljavaju u nekolko različitih značenja. U jednom značenju, koje bi se moglo nazvati funkcionalnim, pojmovi svesno i nesvesno odnose se na subjektivno stanje pojedinca. Kad kažemo da je svestan ove ili 1 psihičke sadržine, to znači da je svestan osećanja, želja, sudova itd. Upotrebljen u istom smislu, pojam nesvesno odnosi se na stanje pri kojem ličnost nije svesna svojih unutarnjih iskustava; kad bi bila potpuno nesvesna svih iskustava (uključujući tu i čulna iskustva), bila bi sasvim slična osobi koja je odista nesvesna.
Većina je na kraju morala dobrovoljno da prihvati izrabljivanje — a to je bilo moguće jedino ako je njen um bio ispunjen svakovrsnim lažima i izmišljotinama koje opravdavaju i objašnjavaju njeno prihvatanje vladavine manjine. Međutim, ovo nije glavni razlog činjenice da je najveći deo onog što ljudi misle o sebi, drugima, društvu itd. — fikcija. U svom istorijskom razvoju svako društvo upada u zamku potrebe da opstane u određenom vidu do kojeg je razvojem dospelo, i ono taj opstanak obično postiže prenebregavajući šire čovečanske ciljeve, zajedničke svim ljudima. Ova protivrečnost između društvenog i sveopšteg cilja također vodi fabrikaciji (u razmerama read more društva) svakovrsnih izmišljotina i iluzija čija je svrha opravdavanje i racionalno objašnjavanje dihotomije između čovečanskih ciljeva i ciljeva datog društva.
Mondo je razgovor u četiri oka između učitelja i učenika zen budizma. U nekim školama zen budizma zahtijevao se tijekom mondoa neposredan odgovor dat bez razmišljanja. Kroz mondo učitelj provjerava je li učenik dosegnuo spoznaju.
Primer zen priče: “Vojnik po imenu Nobušige dođe kod Hakuina i zapita ga: postoje li zaista raj i pakao? Ko si ti?, upita Hakuin. Ja sam samuraj, odgovori ratnik. Ti, vojnik!, uzviknu Hakuin. Koji bi to vladar tebe hteo za čuvara? Lice ti je kao u prosjaka. Nobušige se toliko razbesne da poče da vadi svoj mač, Hakuin nastavi: pa ti imaš mač!
U svakom od ovih delova plemenitog osmostrukog puta reč „ispravan“ jeste prevod reči samyañc (sanskrit) ili sammā (pali), koja označava potpunost, skladnost, a isto tako nosi u sebi značenje „savršeno“ ili „idealno“.
Zen budizam ostavlja utisak lakoće, dobrote i tolerancije, i to je sasvim točno s aspekta djelovanja učitelja i učenika prema drugim bićima.
Ali, kao i doktor koji prepiše lek za neku bolest, Buda nudi nadu (treću plemenitu istinu) i lek (četvrtu). Budino učenje nam tako daje osnovu za izuzetan optimizam u jednom složenom, zbunjujućem i teškom svetu. Jedan savremeni učitelj je to dobro izrazio: “Budizam je ozbiljno traganje za srećom.”